To za šta su se borili Krsto Zrnov i crnogorske komite i danas je tema u slobodnoj, demokratskoj, našoj Crnoj Gori. Pitanja nacionalnog i vjerskog identiteta i njihove promocije u građanskoj Crnoj Gori na principima sveobuhvatnosti, ličnih, kolektivnih i vjerskih sloboda, demokratskih principa, stvarnost su sa kojom se suočavamo i na koju odgovaramo poštujući standarde savremenog svijeta, kazao je gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Kašćelan obraćajući se učesnicima trećeg Pohoda herojima Božićnog ustanka, koji je organizovan na Lipi Cuckoj.

U nastavku je govor gradonačelnika Kašćelana:

Ima ljudi koji se dese, i koji traju, i kada mine njihovo vrijeme, i kada prođu njihovi savremenici i potomci. Ima ljudi koji obilježe svoja bratstva, plemena, nahije, države i sve što prstom dodirnu. Ima, rijetkih, koji taknu ljude u srce, i tu ostanu i kada sve zemno prah postane. Jedan od njih je naš plemenik Krsto Zrnov Popović.

Što sve Krsto nije bio, kažu mi ljudi - junak, vojskovođa, patriota, uzdanica, nada, čovjek, otac heroja. Bio je, kažu, i na drugoj strani, odrekao se kralja…  Dobro, velim im ja, nije moje da sudim, ali pitam, kako bi neko ko je sve svoje dao u crnogorski kamen, pa i svoju đecu, mogao biti protivan istini, slobodi i časti kojima je zadojen kao majčinim mlijekom?

Je li se rodio taj Crnogorac koji drugome u dušu zna gledati i ispovijedati što je njegova ljubav prema domovini? Ljudska psiha krhka je stvar kao popucali kamen što ga led zna zdrobiti s proljeća kada se krene topiti. A tamo đe je pukotina u kamenu, ako nema dobrog sjemena, zlo se sjeme zameće… A zlo sjeme, zle plodove rađa i brat, ma koliko mio bio, strada… Možda je i Krsto stradao od zlog sjemena što se poslije 1918. ko korov uhvatilo… 

No, bez obzira na istorijske činjece i istine, njihove interpretacije, političke i društvene kontekste, Krsto Zrnov Popović borio se za pravo, čast i slobodu njegove i naše Crne Gore. Pod ovim sloganom, koji je evo i 100 godina kasnije i važan i aktuelan, Crnogorci su od 1918. vodili oružanu, diplomatsku i političku borbu za obnovu svoje države koja je nasilno pripojena Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno jugoslovenskoj državi. Sa tim je sloganom i otpočeo Božićni ustanak.

Danas, na ovom mjestu, kraj Krstovog vječnog počivališta, ne odajemo samo poštu ovom crnorskom junaku i patrioti, nego i stotimama i hiljadama drugih koji su rekli NE okupaciji, negiranju, porobljavanju, ubijanju nacionalnog i vjerskog identiteta naroda koji je vjekovima bio jedina zublja slobode u ovom dijelu svijeta. 

To za šta su se borili Krsto Zrnov i crnogorske komite i danas je tema u slobodnoj, demokratskoj, našoj Crnoj Gori. Pitanja nacionalnog i vjerskog identiteta i njihove promocije u građanskoj Crnoj Gori na principima sveobuhvatnosti, ličnih, kolektivnih i vjerskih sloboda, demokratskih principa, stvarnost su sa kojom se suočavamo i na koju odgovaramo poštujući standarde savremenog svijeta.

Da nije bilo 1916. i 1918. i 1921. danas, ubijeđen sam, ovim pitanjima ne bismo se bavili. Zato je od izuzetne važnosti da se jasno i nedvosmisleno sa ovakvih i sličnih skupova poruči – Nikad više 1918! Crna Gora, ma kolika bila, komotna je za sve koji je svojom domovinom doživljavaju. Njena istorija, crkva, ljudi i zbivanja, jesu i moraju biti tema iz koje se uči radi budućnosti koju gradimo za našu i generacije koje tek dolaze. 

Nek je vječna Crna Gora!